Welcoem to posts!!
in the future - u will be able to do some more stuff here,,,!! like pat catgirl- i mean um yeah... for now u can only see others's posts :c
Drugo pleme koje smo posjetili u blizini Mt. Hagena bilo je pleme koje zovu "Mud Men" odnosno "Ljudi od blata". Ovo je jedino pleme koje ne koristi sav spektar boja da se ukrasi, već su posve premazani sivom bojom gline i nose nadrealne, pomalo zastrašujuće maske od kojih neke znaju težiti i po 10 kg.
Jedna legenda govori o tome kako je pleme prije mnogo godina bilo napadnuto od brojčano jačeg i nadmoćnijeg neprijatelja, te su njegovi pripadnici pobjegli i utočište potražili u močvarnom području rijeke Asaro. Kad im se neprijatelj u suton počeo približavati, ugledali su sive prilike od glave do pete prekrivene blatom i u strahu da se radi o riječnim duhovima (u ovome kraju se ljudi jako boje duhova), pobjegli su glavom bez obzira. Ispalo je tako da je oružano inferiornije pleme odnijelo pobjedu samom činjenicom da su uplašili neprijatelja. Tada su uvidjeli da im je upravo strah najbolji saveznik. Tako su odlučili da maskiranje blatom i dalje ostave kao svoje najjače oružje.
Ovo je jedno od najmiroljubivijih plemena u Papua Novoj Gvineji koje na sebe ne nanosi boje radi borbe, već da je izbjegne. Prvobitno su na glavu stavljali maske koje su napravljene tako da se na pletenu košaru od bambusa premaže glina, ostave se otvori za oči, a ostatak 'lica' se ukrašavao npr. svinjskim zubima i slično. Neki su ovoj priči dodavali i nastavke na prstima od oštrih bambusovih grančica kako bi djelovali još strašnije.
1957. godine je održan prvi festival Eastern Highlands Agricultural Show na koji je organizator pozvao i ovo pleme i zamolio ih da izvedu svoj sablasni ples koji zovu 'sing sing'. Došlo je 200 pripadnika plemena i ostavili su prilično zastrašujuć dojam. Naravno, ubrali su prvu nagradu te godine, a otad su počeli više pozornosti pridavati izradi maski koje sada imaju vrlo izvedene i individualizirane verzije.
Inače, sva ova plemena su stotinama godina bila odsječena jedna od drugih i razvijala su se svako u svome pravcu, s vlastitim jezikom, kulturom i legendama. Zanimljivo je, svejedno, kako su svi jednako shvatili bit psihološkog ratovanja. 🙂 #papuanewguinea
13 - 0
Život je sličan ovim pješčanim dinama u južnom Peruu, blizu mistične oaze Huacachina - nudi monumentalne uspone i zanimljive padove, i u svemu tome treba pokazati umijeće balansiranja, hvatati dobar vjetar i pokazati hrabrost da se krene u pravcu koji se u tome času nudi. 😁 Nikad se nisam bojao uspona, nikad nisam klonuo u lošim vremenima, uvijek sam vjerovao u sebe i hvatao onaj pravi, jedan, veliki val koji me je odveo do ove točke u životu, kad živim punim plućima. ❤ Zagrlite život i hrabro se bacajte u nove lude pustolovine! 😃 Btw. buggy je odlična zamjena za devu 🙈🙊
35 - 0
Plivao sam s morskim lavovima! 😃 Koji adrenalin! 💪🏻 A nije slutilo na dobar ishod dok sam dva sata plovio po otvorenom moru, u zimskoj jakni, na ledenom vjetru. More je valjalo kao nikad, povraćao sam sat vremena bez prestanka, tisuće misli mi se rojilo glavom! Od onog, što je meni ovo trebalo, do onog, kako ću takav smrznut skočit u hladnu vodu, pa hoće li me ti lavovi napasti... Jedno od najtežih iskustava u mojoj karijeri svjetskog putnika urodilo je nevjerojatnim ishodom. Kako smo se približavali otoku Palomino, tako se i nebo počelo razvedravati, odjednom sunce i nevjerojatan, bučan zov morskih lavova! Ljudi na brodu su se kolebali oko nastavka ove pustolovine, ali mene je to sve toliko povuklo da sam se odmah presvukao u ronilačko odijelo, navukao prsluk za spašavanje i skočio u ledeno more. Ne mogu vam sve to opisati, smijao sam se ko' lud i plivao prema njima. 😃 Morski lavovi su dolazili u susret, sudarali se sa mnom, pa me prskali vodom, šamarali perajama, šnjofali me... ❤️ Koja radost! I morski lavovi i ja – kao mala djeca! 😂 Ovo je jedan od onih trenutaka kad shvatiš da treba ipak pogurati još dalje, napraviti dodatni napor, nikad ne odustati jer na kraju te doista čeka baš prava sreća! To me je iskustvo obogatilo više od bilo koje materijalne stvari. Uvijek kad mi se nešto ne da, ili mi je teško, sjetim se ovog jedinstvenog trenutka u vremenu i što sam sve prošao da bih ga doživio. To me u sekundi presloži i vrati u pozitivu. 😃 Ne odustajte nikad od svojih snova.
9 - 0
Poznato je još od kultnog filma „Taksist“ s De Nirom da bitangu od heroja dijeli samo jedan mali korak. Pablo Escobar, objektivno gledano ipak samo bitanga tj. narco boss, u očima mnogih (siromašnih) Kolumbijaca ima status sveca. Andrea i ja smo se zatekli u njegovom kvartu i ovo je jedino mjesto u Kolumbiji gdje ga i dalje obožavaju. Escobar je zaradio milijarde prodajom kokaina, vodio je Medellinski kartel. Bio je krajnje nemilosrdan, nudio je ili mito ili metak, no imao je i jedno mekše lice, barem se tako činilo na prvi pogled: davao je novce u dobrotvorne svrhe, brinuo se za sirotinju. Možda je doista htio biti moderni Robin Hood, a možda je naprosto slijedio načelo „don Corleona“, veži ljude za sebe radeći im usluge. Kako god, mnogi kojima je pomogao, a njih nije bilo malo, bili su vrlo nesretni kad je ubijen. Kolumbijske vlasti su učinile sve da mu se zatre svaki trag, srušili su zgradu koju je podigao, kako se nigdje ne bi stvorilo mjesto gdje bi ga se štovalo. Rade sve da ga se više nigdje ne spomene – koliko je to učinkovito vidite i sami. Jednom kad netko uđe u legendu, ta se legenda naprosto otme kontroli i krene svojim putem 😀 Zanimljivo je kako čak i najveći zločinci imaju svoju sljedbu ili ljude koji se iz bilo kojeg razloga (ne nužno obožavanja) fasciniraju njihovim životima. Mislite li da bi ovakvim ljudima trebalo otvoriti muzej, makar u edukativne svrhe ili se slažete sa kolumbijskom vladom da se izbriše svaki trag na postojanje Pabla Escobara?
51 - 3
Pitate se zašto pokraj ovolike ljepote gledam u laptop? To je ona druga strana mojih putovanja koju ne vidite. Kad vam je ured izvan onog uobičajenog u firmama, onda zapravo i nemate radno vrijeme. Naime, uz ovaj posao putovanja, Andrea i ja vodimo i agencijski posao. Mnogim tvrtkama vodimo društvene mreže, radimo online i offline oglašavanje, influencer marketing itd. Svim tim ljudima moramo biti 24 sata na raspolaganju. A uz sve to, svaki dan kreiram novi sadržaj, proučavam nove destinacije i brinem o logistici. Moj finalni proizvod, sve to što nastojim napraviti na vrhunskoj razini, poziva vas na maštanje kako bi bilo super tako lutati svijetom. I da, super bi bilo! 🙈 No, nemojte se zavaravati: da bih ovoliko putovao i postigao svoj cilj da posjetim svaku državu na svijetu, morao bih biti ili bogati nasljednik ili ono što stvarno jesam – zaljubljenik u putovanja koji ekstremno puno radi. 👨💻
A ovo je bila baš jedna ekstremna situacija. Internet na ovom otoku bio je jako slab, pa sam se popeo na vrh otoka gdje je bio najbolji signal. Tu sam laptop preko mobitela spojio na internet. Trebao sam hitno poslati report za jednu kampanju koju smo radili za H&M. Radio sam dugo, pa kad se ispraznila baterija, spustio sam se u sobu, napunio laptop, pa opet na brdo. Smrzli su mi se prsti, nije bilo nimalo ugodno sjediti ovdje satima. 😬
Ovu stranu putovanja rijetko iznosim, jer mi je važnije da vam približim što više svijeta, donesem što više dobrih priča i dobrih storija i fotki. Ipak, s vremena na vrijeme želim podsjetiti na to da se stvari ne događaju preko noći, da ništa ne pada s neba, i da se treba izboriti za svoje snove. Izboriti radom, fokusiranošću na cilj, željom da se ide uvijek naprijed. Ne govorim vam to zato da vas odvratim, ili da sebi podignem spomenik, već da vam prenesem najvažniju poruku: snove sasvim sigurno možete ostvariti, ali morate biti spremni „ginuti“ za njih. To je najvažnije! 💪💪
54 - 2
Daleko u ekvadorskim brdima postoji kućica na drvu (Casa del Arbol) koja je tu postavljena kako bi seizmolozi proučavali obližnji vulkan (Tungurahua) i eventualna pomicanja na Zemljinoj kori. Pokraj kućice, na drvu je svezana ljuljačka na takav način, da kad se ljuljate na njoj, ljuljate se praktički nad ponorom, na nadmorskoj visini od 2600 metara. Zato je zovu "ljuljačka na kraju svijeta". Kažu da je ovo samo za hrabre ili za sanjare. Ja sam sasvim sigurno ovo drugo.😊 Ne mogu odoljeti niti jednoj ljuljački, a ova, ovako posebna, uljuljala je dijete u meni koje je usnulo san da će jednoga dana stavarno doći do kraja svijeta odnosno posjetiti cijeli svijet. Tagiraj osobu koja obozava ljuljačke.😀
33 - 2
Postoje neka mjesta koja nisu u top 10 destinacija svjetskih putnika i o njima se ne priča toliko. Takvo mjesto je i grad Baños de Agua Santa, na istoku ekvadorske provincije Tungurahua. Zovu ga i "Vrata prema Amazoni", budući da je to posljednji grad na koji naiđete prije nego što dođete do džungle. Sve ovo što sam napisao, a da niste pogledali sliku ili moje storije iz Ekvadora, navelo bi vas na zamišljanje nekog zabitog mjesta u planinama Južne Amerike.
Međutim, ljudi moji, ovo mjesto je "must have" vašeg putovanja u Ekvador! Osim što ima prekrasne građevine i divan mali trg sa prelijepom crkvom, tu su i termalni izvori tople, a katkad i stvarno vruće vode koja vam jako dobro dođe na ovoj nadmorskoj visini. Doslovce liječi! I ne samo voda, nego i prizori iz ovih bazenčića. Pogled je vrijedan svih prevaljenih kilometara 😀
28 - 0
Budući da želim posjetiti cijeli svijet, nisam mogao stati drukčije nego svakom nogom na drugu hemisferu.😁 Ovo je točka u Ekvadoru gdje se dijele sjeverna i južna hemisfera. Sam Ekvador je jedina država na svijetu koja je ime dobila po geografskom pojmu, u ovom slučaju, najpoznatijoj geografskoj širini, ekvatoru. Ova država nije samo horizontalno podijeljena na jedinstven način. I vertikalna podjela nudi iznenađenja: Ekvador tako ima četiri međusobno totalno različita podneblja, od vlažnog amazonskog na krajnjem istoku zemlje, preko suhog na Andama, do ugodnog morskog na zapadnoj obali i otočkog na otocima Galapagos.
Svi smo bili svjedoci brzog oporavka prirode nakon što se čovjek maknuo s puta, zatvoren u karantenu. Čiste vode, zrak, povratak životinja na mjesta gdje ih prije nije bilo... Zamislite kako bi ovaj planet bio divan da svi uvedu u svoj ustav ono što Ekvador odavno ima u svome: da je planet Zemlja entitet za sebe i da ima svoja nepovrediva prava! Oni su tako prirodi u svojoj zemlji dali „pravo na postojanje, očuvanje, održavanje i regeneraciju svojih resursa.“ A ona je uzvratila na najljepši mogući način. U Ekvadoru raste preko 4200 sorti orhideja, te živi golem broj endemskih životinjsih vrsta. Baš zbog toga se jako veselim povratku u Ekvador i posjetu otocima Galapagos! ❤️ Jeste li i vi za to da se priroda ustavom zaštiti od nas samih?
50 - 2
Putovanje po Istri i prvi vlog sa zaista ozbiljnom produkcijom. Penjao sam po stijenama u Vela Dragi i kasnije otišao u Medveju kako bih sa ribarom Brunom vadio vrše sa škampima. Odradili smo mali intervju i kasnije pripremali ulovljene škampe. Dan sam završio posjetom Humu, najmanjem gradu na cijelom svijetu i kušanjem biske, domaće rakije čiji recept datira preko 2.000 godina. Također u Humu sam upoznao i Dores koja mi je objasnila kako je to živjeti cijele godine u gradu koji broja samo 28 stanovnika. Javite što mislite o vlogu?
2 - 0
Puno se posljednjih tjedana pisalo o tome kako nestaje stari svijet i ništa više neće biti isto. Zvučalo je zlokobno, ali uopće ne mora biti tako. To je prirodan tijek života, kako nas ljudi, tako i planeta na kojem živimo. Iza nas je jezero Quilotoa nastalo urušavanjem vulkana. Udubina (kaldera) je ispunjena vodom i tako je nastalo jezero nevjerojatne boje koje danas dolazi vidjeti na tisuće turista. Od katastrofe do prirodne ljepote u tri koraka, reklo bi se.🙂
Kad sam napustio posao, isto sam zapravo skočio u prazno, bez jamstva, bez mreže pod sobom, nošen samo snom o putovanjima. Mnogo je ljudi ovih dana ostalo bez posla zbog pandemije. Ali, vjerujte mi, to nije kraj. Ja tek nakon što sam dao otkaz, započeo sam život o kakvom sam prije samo sanjao. Sve što mi je trebalo bila je hrabrost i ludo uvjerenje da je odlazak na put upravo ono što u tome času moram napraviti. Od nestanka redovitog izvora prihoda, do ovog prekrasnog trenutka, gdje je od jezera još samo ljepša moja zaručnica, opet, reklo bi se tri koraka. Ili par klikova mišom. 🙈
Nije tako, znate i sami, ali činjenica je da u rušenju staroga uvijek dolazi nešto novo – a to novo će biti onoliko veliko i dobro koliko je velika i dobra vaša vjera u sebe i sam život. Postoje neke želje ili snovi kojima se uvijek vraćate, one ne nestaju s godinama. To su vaši putokazi za dalje. Koja je to želja koja vam se uvijek iznova vraća?
63 - 1
Pozdrav svima! Ja sam Kristijan Iličić - travel bloger i snimatelj koji je posjetio više od 193 države svijeta. Cilj mi je posjetiti svaku zemlju na svijetu. Moja misija je širenje pozitivnosti i sreće kroz kreativne videozapise i fotografije, istovremeno inspirirajućii sve da izađu izvan svoje zone udobnosti i putuju svijetom.